Osnovni termini koje se susrećemo u projektu ActGREEN, a tiču se klimatskih promjena, rješenja na bazi prirode i dekarbonizacije.
U provedbi projekta ActGREEN, uz iskusne projektne partnere - kolegice i kolege iz Grada Zagreba (Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Stručna služba gradske uprave, Odjel za pripremu i provedbu EU projekata) - sudjeluju i partneri sa Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta, te udruga ODRAZ i HDKA.
Kako bismo olakšali razumijevanje i provedbu aktivnosti, prepoznali smo potrebu za dodatnim pojašnjenjem korisnih tema i pojmova vezanih uz klimatske promjene, ne samo unutar partnerskog konzorcija, nego i među drugim dionicima projekta, kao i našim sugrađanima i entuzijastima.
Klimatske promjene (eng.: climate change) odnose se na dugoročne promjene u Zemljinoj klimi, elementi klimatskih promjena su povećanje prosječne temperature, sagorijevanje fosilnih goriva, sječa šuma, uzgoj stoke i ljudska aktivnost. U promijenjenoj klimi vremenski obrasci postaju manje predvidljivi, remete ravnotežu ekosustava i uzrokuju ekstremne vremenske pojave poput nevremena, poplava, toplinskih valova i suša.
Povećanje prosječne temperature uzrokovano je povećanom koncentracijom stakleničkih plinova u atmosferi, koji apsorbiraju više sunčevog zračenja i hvataju više Zemljine topline.
Rješenja na bazi prirode ili rješenja temeljena na prirodi (eng.: nature-based solutions/NbS) podupiru ublažavanje klimatskih promjena korištenjem prirodnih sustava i procesa koji obnavljaju ekosustave te čuvaju biološku raznolikost i održive životne uvjete.
To su mjere koje daju prednost prirodi u svom izvornom obliku, ekosustavima i biološkoj raznolikosti te su osmišljene i provedene uz puni angažman i pristanak lokalnih zajednica i autohtonog stanovništva.
Primjeri uključuju sadnju drveća, obnovu močvarnih područja, korištenje biljaka u službi izolacije na fasadama i krovovima te prelazak na regenerativne poljoprivredne prakse.
Zelena infrastruktura (eng.: green infrastructure): planski osmišljene zelene i vodene površine te druga prostorna rješenja temeljena na prirodi koja se primjenjuju unutar gradova i općina, a kojima se pridonosi očuvanju, poboljšanju i obnavljanju prirode, prirodnih funkcija i procesa radi postizanja ekoloških, gospodarskih i društvenih koristi održivog razvoja.
Urbani toplinski otoci (eng.: urban heat islands): Urbanizirano područje koje je znatno toplije od svog ruralnog okruženja zbog umjetne infrastrukture i ljudskih aktivnosti.
Dekarbonizacija (eng.: decarbonization) znači smanjenje količine emisija stakleničkih plinova koje društvo proizvodi, kao i povećanje količine koja se apsorbira. To podrazumijeva promjenu mnogih, ako ne i svih, aspekata gospodarstva, od načina na koji se energija proizvodi, preko načina na koji se roba i usluge proizvode i isporučuju, do načina na koji se grade zgrade i načina upravljanja zemljištem.
Kako bi se ostvarili ciljevi Pariškog sporazuma i održao cilj od 1,5°, vlade i poduzeća moraju se brzo dekarbonizirati do 2030. godine. Smislena dekarbonizacija zahtijeva značajna ulaganja u nisko ugljičnu infrastrukturu i promet, obnovljive izvore energije, kružno gospodarstvo i učinkovitost resursa te obnovu zemljišta i tla. Također zahtijeva preispitivanje trenutnih ekonomskih modela koji su usmjereni na rast pod svaku cijenu.
Staklenički plinovi (eng.: greenhouse gases): su plinovi koji zadržavaju toplinu sunca u atmosferi našeg planeta, održavajući je toplom. Od početka industrijske ere, ljudske aktivnosti dovele su do oslobađanja opasnih razina stakleničkih plinova, uzrokujući globalno zatopljenje i klimatske promjene.
Glavni staklenički plinovi koji se oslobađaju ljudskim aktivnostima su ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid i fluorirani plinovi koji se koriste za hlađenje i zamrzavanje.
Ugljikov dioksid je primarni staklenički plin koji nastaje ljudskim aktivnostima, posebno izgaranjem fosilnih goriva, krčenjem šuma i promjenom načina korištenja zemljišta. Naša ovisnost o fosilnim gorivima dovela je do povećanja koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi za 50 posto u posljednjih 200 godina. Metan je još jedan važan staklenički plin koji je odgovoran za 25 posto globalnog zatopljenja. Metan se oslobađa tijekom vađenja i transporta ugljena, plina i nafte te odlagalištima otpada i poljoprivrednim praksama.
Kako bi se spriječile katastrofalne klimatske promjene, svjetske vlade moraju surađivati kako bi značajno smanjile emisije stakleničkih plinova sada i u nadolazećim desetljećima te zadržale globalno zatopljenje ispod opasnog praga od 1,5 °C.
Ugljični otisak (eng.: carbon footprint) je mjera emisija stakleničkih plinova koje određena osoba, organizacija, proizvod ili aktivnost ispušta u atmosferu. Veći ugljični otisak znači više emisija ugljičnog dioksida i metana, a time i veći doprinos klimatskoj krizi.
Mjerenje ugljičnog otiska osobe ili organizacije podrazumijeva promatranje i izravnih emisija koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva za proizvodnju energije, grijanje te kopneni i zračni promet, te neizravnih emisija koje nastaju proizvodnjom i odlaganjem sve hrane, proizvedene robe i usluga koje konzumiraju.
Ugljični otisci mogu se smanjiti prelaskom na izvore energije s niskim udjelom ugljika poput vjetra i sunca, poboljšanjem energetske učinkovitosti, jačanjem industrijskih politika i propisa, promjenom navika kupnje i putovanja te smanjenjem potrošnje mesa i otpada od hrane.
Europski zeleni plan (eng.: European green deal) je strategija EU-a usvojena za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. i ispunjenje obveza na temelju Pariškog sporazuma.
Plan sadrži niz inicijativa, programa i propisa kojima je cilj uhvatiti se u koštac s egzistencijalnim prijetnjama klimatskih promjena, a pritom ne ugroziti gospodarski rast i dobrobit ljudi. Mjere uključuju ulaganje u okolišno prihvatljive tehnologije, poticanje inovacija, razvoj čišćih oblika transporta, dekarbonizaciju energetike i dr.
Pariški sporazum (eng.: Paris agreement) je pravno obvezujući međunarodni ugovor čiji je cilj ograničiti globalno zagrijavanje na znatno ispod 2°C, po mogućnosti na 1,5°C, u usporedbi s predindustrijskim razinama. Usvojilo ga je 196 stranaka 2015. na COP21 (eng.:Conference of the Parties) u Parizu, a stupio je na snagu 2016. godine.
Pariški sporazum je prekretnica u međunarodnoj suradnji u području klimatskih promjena jer je obvezujući sporazum za sve stranke o povećanju napora u borbi protiv klimatskih promjena i prilagodbi njihovim učincima. Također pruža instrumente razvijenim zemljama za pomoć zemljama u razvoju u njihovim naporima za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, istovremeno stvarajući okvir za transparentno praćenje i izvještavanje o rezultatima.
Kružno gospodarstvo (eng.: circular economy) temelji se na ponovnoj uporabi materijala ili proizvoda, osiguravajući da se proizvodnja i potrošnja obavljaju na održiv način kojim se smanjuje i ponovno koristi otpad.
Danas koristimo više od raspoložive količine prirodnih resursa. Ako nastavimo dosadašnjim načinom života i potrošnje, procjene pokazuju da će nam trebati prirodnih resursa vrijednih gotovo tri planeta — a imamo samo jedan.
Klimatska neutralnost (eng.: climate neutrality) je koncept stanja u kojem ljudske aktivnosti ne rezultiraju neto učinkom na klimatski sustav. Postizanje takvog stanja zahtijevalo bi uravnoteženje preostalih emisija uklanjanjem emisija (ugljičnog dioksida), kao i uzimanje u obzir regionalnih ili lokalnih bio geofizičkih učinaka ljudskih aktivnosti koji, na primjer, utječu na površinski albedo (odbijena sunčeva svjetlost s neke površine - bijela boja ledenjaka i snijega ima najveći albedo) ili lokalnu klimu. Ugljična neutralnost ili neto nulta emisija CO2 odnosi se samo na plinove, a ne na čitav klimatski sustav. Ugljična neutralnost postiže se kada su antropogene (one nastale ljudskom djelatnošću) emisije CO2 na globalnoj razini uravnotežene antropogenim uklanjanjem CO2 tijekom određenog razdoblja.
Postizanje nulte neto stope emisija (eng.: net zero) podrazumijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova iz ljudske aktivnosti na prag na kojem 'hvatači' ili ponori ugljika na Zemlji mogu apsorbirati ostatak čime se zaustavlja daljnje povećanje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Prijelaz na nultu neto stopu zahtijeva potpunu transformaciju naših energetskih, transportnih proizvodnih i potrošačkih sustava. To јe potrebno kako bi se spriječile najgore posljedice klimatskih promjena. Europska Unija svojim Zelenim planom i Europskim propisom o klimi postavila je cilj smanjenja emisija za 55% do 2030. godine (u usporedbi s razinama iz 1990.).
Ponori ugljika (eng.: carbon sink): je sve što apsorbira više ugljika iz atmosfere nego što ga oslobađa. Šume, močvare, oceani i tlo najveći su svjetski ponori ugljika.
Danas ljudska aktivnost, poput sagorijevanja fosilnih goriva i krčenja šuma, uzrokuje ispuštanje više ugljika u atmosferu nego što to mogu apsorbirati prirodni ponori ugljika na Zemlji, što dovodi do globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Stoga je zaštita i širenje ponora ugljika ključna strategija za borbu protiv klimatskih promjena i stabilizaciju klime.
Širenje gradova (eng.: urban sprawl): Fizički obrazac širenja velikih urbanih područja niske gustoće pod tržišnim uvjetima u okolna poljoprivredna područja. Širenje se nalazi ispred glavnih linija urbanog rasta i podrazumijeva malu kontrolu planiranja podjele zemljišta. Razvoj je neujednačen, raspršen i razvučen, s tendencijom diskontinuiteta jer preskače neka područja, ostavljajući poljoprivredne enklave.
Tržišta ugljika (eng.: carbon market): podrazumijevaju trgovinu emisijama plinova u kojima se ugljik kvantificira u jedinicu ugljičnog kredita koja se može kupiti i prodati.
Poduzeća ili pojedinci mogu koristiti tržišta ugljika kako bi nadoknadili svoje prekomjerne emisije stakleničkih plinova kupnjom kredita od onih koji uklanjaju ili smanjuju emisije stakleničkih plinova. Jedna jedinica ugljičnog kredita jednaka je jednoj toni ugljičnog dioksida ili količini drugog stakleničkog plina čija je emisija smanjena, izbjegnuta ili upijena u nekom od ponora ili hvatača.
Adaptacija (eng.: adaptation) ili prilagodba odnosi se na mjere kojima se smanjuje ranjivost na trenutačne ili očekivane učinke klimatskih promjena.
Primjeri adaptacije uključuju sadnju sorti koje su otpornije na sušu ili promjenjive vremenske uvjete, upravljanje zemljištem na način da se smanji rizik od požara, izgradnju jače obrane od poplava, premještanje infrastrukture iz obalnih područja pogođenih porastom razine mora i razvoj mehanizama osiguranja specifičnih za prijetnje povezane s klimom. Primjena adaptacije smanjuje razmjere šteta.
Mitigacija (eng.:mitigation): Ublažavanje klimatskih promjena odnosi se na bilo koju akciju koju poduzimaju vlade, poduzeća ili ljudi kako bi smanjili ili spriječili emisije stakleničkih plinova ili povećali ponore ugljika koji uklanjaju te plinove iz atmosfere.
Smanjenje ili sprječavanje emisija stakleničkih plinova može se postići prelaskom na obnovljive izvore energije poput vjetra i sunca, učinkovitijim korištenjem energije, primjenom načina prijevoza s niskim udjelom ugljika ili bez ugljika, promicanjem održive poljoprivrede i korištenja zemljišta te promjenom modela proizvodnje i potrošnje i prehrambenih navika. Povećanje ponora ugljika može se postići obnovom šuma, močvara, održavanjem zdravlja tla i zaštitom kopnenih i morskih ekosustava.
Da bi akcije ublažavanja bile uspješne, ključno je da zemlje razviju podržavajuće okruženje putem zakonodavstva, politika i ulaganja.
Klimatska kriza (eng.: climate crisis) odnosi se na ozbiljne probleme koji nastaju ili će vjerojatno nastati zbog promjena klime na planetu.
Od sredine 19. stoljeća prosječna temperatura na Zemlji porasla je za 1,1 °C, što uzrokuje značajnu štetu u mnogim dijelovima svijeta. Znanstvenici očekuju da bi povećanje iznad 1,5 °C dovelo do aktiviranja niza točaka preokreta od kojih bi neke promjene bile nepovratne i predstavljale vrlo ozbiljnu prijetnju ljudskoj civilizaciji.
Klimatske povratne petlje (eng.: climate feedback loops) događaju se kada jedna klimatska promjena izazove daljnje promjene, u lančanoj reakciji koja se s vremenom pojačava. U konačnici, povratne petlje mogu izazvati prekretnice, u kojima promjene klimatskih sustava našeg planeta postaju ozbiljne i nepovratne.
Trenutno su znanstvenici svjesni nekih ozbiljnih povratnih petlji koje potiču globalno zagrijavanje. Na primjer, kako se morski led na Arktiku topi, više topline apsorbiraju tamnije oceanske vode, što ubrzava proces zagrijavanja i dovodi do većeg topljenja leda. Slično tome, dok šumski požari spaljuju šume, oslobađaju stakleničke plinove što dovodi do većeg zagrijavanja i više šumskih požara. Druge povratne petlje uključuju odmrzavanje permafrosta, odumiranje šuma i najezde insekata.
Prekretnica (eng.: tipping point) je prag nakon kojeg određene promjene uzrokovane globalnim zagrijavanjem i klimatskim promjenama postaju nepovratne, čak i ako buduće intervencije budu uspješne u snižavanju prosječnih globalnih temperatura. Ove promjene mogu dovesti do naglih i opasnih utjecaja s vrlo ozbiljnim implikacijama za budućnost čovječanstva i našeg planeta.
Kako se svijet zagrijava, nekoliko prekretnica postaje vrlo vjerojatnih. Jedna od njih je kolaps ledenih ploča Grenlanda i Zapadnog Antarktika, što bi dovelo do značajnog porasta razine mora i ugrozilo obalne zajednice i ekosustave. Druga je odmrzavanje permafrosta u regijama tundre, što će osloboditi ogromne količine zarobljenih stakleničkih plinova, dodatno ubrzavajući globalno zagrijavanje i klimatske promjene. Masovni događaji izbjeljivanja koralja i uništavanje prašuma dvije su druge glavne prekretnice s ogromnim implikacijama i za bioraznolikost i za ljudska društva.
Prema Pariškom sporazumu, od zemalja se očekuje da poduzmu potrebne mjere kako bi izbjegle opasne klimatske promjene ograničavanjem globalnog zagrijavanja na znatno ispod 2°C i ulaganjem napora da ga ograniče na 1,5°C. No, čak i najbolji scenariji sada ukazuju na značajnu vjerojatnost prekoračenja tih ciljeva, čak i privremeno. Klimatsko prekoračenje odnosi se na razdoblje tijekom kojeg će se zagrijavanje povećati za preko 1,5°C, prije nego što se smanji. To će se razdoblje vjerojatno dogoditi oko sredine ovog stoljeća, ali pojavljuju se zabrinjavajući znakovi da bi se moglo dogoditi i ranije.
Što dulje traje
klimatsko prekoračenje (eng.: climate overshoot) svijet će postati opasniji. Dugotrajno razdoblje viših globalnih temperatura imat će razorne i nepovratne utjecaje na prirodne ekosustave, bioraznolikost i ljudske zajednice, posebno u suhim područjima, obalnim zonama i drugim ranjivim lokacijama. Značajno smanjenje emisija tijekom ovog desetljeća od iznimne je važnosti za ograničavanje trajanja i utjecaja klimatskog prekoračenja.
Financiranje klimatskih promjena (eng.: climate finance) odnosi se na financijska sredstva i instrumente koji se koriste za potporu djelovanju u vezi s klimatskim promjenama. Financiranje klimatskih promjena ključno je za rješavanje klimatskih promjena zbog velikih ulaganja koja su potrebna za prijelaz na globalno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika i za pomoć društvima u izgradnji otpornosti i prilagodbi utjecajima klimatskih promjena.
Financiranje klimatskih promjena može dolaziti iz različitih izvora, javnih ili privatnih, nacionalnih ili međunarodnih, bilateralnih ili multilateralnih. Može koristiti različite instrumente poput potpora i donacija, zelenih obveznica, zamjena duga, jamstava i koncesijskih kredita i može se koristiti za različite aktivnosti, uključujući ublažavanje, prilagodbu i izgradnju otpornosti.
Neki multilateralni fondovi kojima zemlje mogu pristupiti uključuju Zeleni klimatski fond (GCF), Globalni fond za okoliš (GEF) i Fond za prilagodbu (AF). Zemlje s visokim prihodima sa značajnim povijesnim doprinosom klimatskim promjenama obvezale su se prikupljati 100 milijardi američkih dolara svake godine za financiranje klimatskih akcija u zemljama s niskim prihodima. Međutim, taj cilj još nije postignut i potrebno je više sredstava za intervencije ublažavanja i prilagodbe.
Ponovno divljanje (eng.: rewilding) je masovna obnova ekosustava oštećenih ljudskom aktivnošću. Više od očuvanja, koje se usredotočuje na spašavanje određenih vrsta kroz namjensku ljudsku intervenciju, ponovno divljanje se odnosi na izdvajanje velikih područja za regeneraciju prirodnog svijeta pod vlastitim uvjetima. To ponekad zahtijeva ponovno uvođenje ključnih vrsta koje su izumrle u određenoj regiji, poput dabrova, vukova ili velikih biljojeda, koji pomažu u oblikovanju cijelih ekosustava.
Ponovno divljanje može pomoći u borbi protiv klimatskih promjena uklanjanjem više ugljikovog dioksida iz atmosfere kroz zdrave prirodne procese poput prirodne regeneracije šuma. Također pomaže u sprječavanju izumiranja vrsta stvaranjem bogatih prirodnih staništa koja omogućuju divljim životinjama da se prilagode klimatskim promjenama i migriraju kako se zagrijavanje pojačava.
Ekomanipulacija (eng.: greenwashing) ili zeleno pranje: s rastućim pritiskom javnosti da se riješi klimatska kriza, tvrtke iz privatnog sektora pridružuju se prijelazu na globalno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika. Međutim, njihovi napori ponekad se mogu pretvoriti više u marketinšku vježbu nego u stvarnu, smislenu akciju.
Greenwashing se odnosi na situacije u kojima tvrtka iznosi obmanjujuće tvrdnje o svom pozitivnom utjecaju na okoliš ili održivosti svojih proizvoda i usluga kako bi uvjerila potrošače da djeluje u vezi s klimatskim promjenama. U nekim slučajevima, greenwashing može biti nenamjeran, zbog nedostatka znanja o pitanjima zaštite okoliša. Međutim, može se provoditi i namjerno kao marketinška i PR vježba, iskorištavajući javnu podršku politikama zaštite okoliša radi profita.
Greenwashing može narušiti povjerenje javnosti u održivost i omogućiti da negativni utjecaji na okoliš nastave nesmanjenim intenzitetom.
Ukoliko vas zanimaju i drugi termini vama bitni, pišite nam na actgreen@zagreb.hr
Izvori:
https://climatepromise.undp.org/news-and-stories/climate-dictionary-everyday-guide-climate-change
https://terrapija.terrahub.eu/1.0/galerija/
https://www.eea.europa.eu/help/glossary/eea-glossary
https://mpgi.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/NPOO/ZIKGP_NPOO/Metodologija_UHI.pdf
https://mpgi.gov.hr/pristup-informacijama-16/zakoni-i-ostali-propisi/podrucje-prostornog-uredjenja-3218/3218
Slika: freepik
